Za početak aprila su raspisani izbori na svim nivoima. To znači da nas u narednih nekoliko nedelja, sve do izborne tišine, očekuju bilbordi, spotovi, plakati, hemijske, upaljači i sponzorisani postovi preko kojih će nam političke stranke objašnjavati svoj program i tako pokušati da nas pridobiju na svoju stranu. Veliki budžeti i vrhunski stručnjaci će stajati iza ovih kampanja, jer političari i njihove partije jednostavno ulažu mnogo novca u propagandnu. I tako je bilo, čini se, oduvek.

Iako je sam termin (propaganda) prvi put upotrebljen 1622. godine, a popularizovan tek početkom prošlog veka, određeni principi oblikovanja percepcije i manipulacije od strane vladajućih elita primećivani su dosta ranije.

Od Antičke Grčke

Često čujemo kako su stari Grci izmislili demokratiju, slično se može reći i za propagandu. Iako se Behistunski natpisi Darija Velikog smatraju za jedan od nastarijih dokaza za upotrebu ove delatnosti, kod antičkih Grka primećujemo njeno sistematično korišćenje. Oni su vešto upotrebljavali dostupna oruđa kako bi oblikovali stavove i razmišljanja svog stanovništva. Jedno od tih oruđa bila je i umetnost, pozorišne predstave su imale političku relevantnost i često su služile za podizanje morala kod vojnika.

Darijev naslednik, Persijski car Kserks, koji je ratovao sa starim Grcima, nije ubijao špijune i ratne zarobljenike. On im je pokazivao svu moć svoje vojske, količinu naoružanja, obučenost i spremnost za borbu. Nakon toga bi ih vraćao u Atinu gde su širili strah i propagandu u njegovu korist.

Sa druge strane Mediterana, Piramide u Gizi mogu se posmatrati kao sredstvo manipulacije. Vladajuće dinastije starog Egipta su ih koristile za stvaranje kulta ličnosti i utvrđivanje apsolutne faraonske vlasti. Njihovom veličinom su podvlačili svoj poseban, od boga dat status, jer bi se običan čovek, suočen sa monumentalnošću piramida, osetio malim i nebitnim.

Preko Rima

Što su stari Grci započinjali Rimljani su nastavljali. Julije Cezar je redovno slao depeše u sve delove svog carstva. U njima je preuzimao zasluge za pozitivne stvari, dok je one negativne po pravilu svaljivao na svoje podređene i njihove loše odluke, učvršćujući tako svoj status i popularnost među stanovništvom. Ovi dopisi su objedinjeni u knjigu „Zapisi o galskom ratu“ koja i danas priča o Cezarovim postignućima iz jednog subjektivnog i istorijski problematičnog ugla.

Korišćenje poznatih ličnosti, poput pevača, za promociju političara nije praksa koja je nastala tako skoro kao što nam se može činiti. Fridrih II, car Svetog rimskog carstva, je unajmljivao muzičare koji su imali zadatak da opevavaju njegove podvige i na taj način stvore kult ličnosti. Fridrih je revolucionarno razmišljao i po pitanju još jednog oruđa političkog marketinga, on je prvi upotrebio plakate u tu svrhu. Na njegovu žalost, ovo nije bilo naročito uspešno, jer je u to vreme vladala velika nepismenost među stanovništvom.

Džnigis-kan, tvorac jednog od najvećih svetskih carstava u istoriji, se na svojim osvajanjima služio i propagandom. Naime, on je ispred svoje vojske slao prerušene izaslanike, koji su imali zadatak da pričaju bajke o snazi i veličini njegove armije, na taj način su širili strah i omogućavali mu da lakše osvoja teritorije.

Do pojave štamparije

Iako se nije bavio politikom, Johan Gutenberg je jedno od najznačajnijih imena u istoriji propagande. Njegov pronalazak, štamparija, je vladarima dala masovni medij kojim su mogli da manipulišu i na taj način dopru do ogromnog broja ljudi.

Značaj ratne propagande, u kojoj obe strane ubeđuju stanovništvo kako su oni drugi krivi za sve, shvatili su Filip II i kraljica Elizabeta još u šesnaestom veku. Tokom španske Armade, oba vladara su koristili štampu da opravdavaju svoje akcije i preuveličavaju pobede. Koristili su se propagandom u modernom maniru.

Napoleon je vrlo dobro shvatao moć štampe i važnost propagande. On je formirao udruženja koja su imala zadatak da među stanovništvom šire ideje o francuskoj revoluciji. Osnovao je službu za javno mnjenje, prvu organizovanu propagandnu grupu. Kupovao je novine u zemljama koje je nameravao da osvoji i na taj način je kreirao povoljan sentiment među stanovništvom koje je imalo priliku da čita o njegovim oslobodilačkim poduhvatima. Sa sobom na front je vodio umetnike, pisce, pevače koji su poslužili u građenju kulta ličnosti.

Na Napoleonovom primeru najbolje možemo videti u kojoj meri su mediji zapravo oruđe propagande. Nakon što je pobegao sa ostrva Elba i ponovo krenuo ka Parizu, dnevni list „Le Moniteur“ je na sledeći način izveštavao: „„Ljudožder je izašao iz svoje jazbine“; „Iskrcala se neman sa Korzike“; „Čudovište je spavalo u Grenoblu“; „Tiranin je prošao kroz Lion“; „Uzurpator je viđen na 60 milja od prijestonice“; „Bonaparta napreduje krupnim koracima, ali nikada neće ući u Pariz“; „Car je stigao u Fontenblo“; i na kraju „Njegovo Carsko Veličanstvo ulazi u dvor, okružen svojim vjernim podanicima“. Od ljudoždera do njegovog carskog veličanstva, za samo 20 dana.

19.vek

Sredinom 19og veka se pojavljuju prvi politički plakati. Ali ovaj period je značajniji zbog toga što su se tada desile određene stvari koje će definisati i omogućiti propagandu kakvu danas poznajemo. Ovo je vreme nastanka revolucionarnih i rodoljubivih pjesama, nacionalnih zastava, svega onog što čini obeležje jednog naroda. Ovo su simboli sa izrazito velikim emocionalnim značenjem, oni omogućavaju homogenizaciju u situacijama ugroženosti, definišu nas kao grupu i čine nas ranjivim za nacionalno usmerenu propagandu.

Novi mediji

Film, televizija i kasnije internet su učinili da propaganda bude sveprisutna. Sovjeti i nacisti su koristili sedmu umetnost za širenje svojih ideja, stvarali su uradke sa velikom umetničkom vrednošću i izrodili su ljude koji će u mnogome unaprediti filmski izraz, poput Sergeja Ejzenštajna i Leni Rifenštal, ali su njihova dela jasno propagandno obojena.

U političkom marketignu, televizija je svoj debi imala prilikom predsedničke kampanje Džona Kenedija. Sa druge strane, u istočnom bloku se ovaj medij koristio za kreiranje kulta ličnosti.

Internet, kao najmasovniji i najslabije uređeni medij, dodatno je olakšao plasiranje i širenje ideja.